Domaća mačka

Be sure to check out this great cottage blog!

"Mačka" preusmjerava ovamo. Za druga značenja, vidi Mačka (razdvojba). "Mačak" preusmjerava ovamo. Za druga značenja, vidi Mačak (razdvojba). ? Mačka
Domaća mačka [▶] Status zaštite Sistematika Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Carnivora
Porodica: Felidae
Potporodica: Rod: Vrsta: F. silvestris
Podvrsta: F. s. catus
Felis silvestris catus
Linné, 1758. Područje života Sinonimi Felis silvestris catus (vidi podnaslov Klasifikacija)[1] Neki podaci u ovom članku ili odjeljku nisu provjereni i možda nisu pouzdani. (Rasprava)
Provjerite ima li netočnosti, te ih prema potrebi ispravite i navedite izvore.
Točnost podataka u ovom članku je osporena. (Rasprava)

Domaća mačka (Felis silvestris forma catus), kućna mačka ili najčešće mačka je mali mesožder iz porodice mačaka. Prvobitno potječe od afričke divlje mačke, a živi uz ljude već oko 3.500 godina.

Mačka spada među najomiljenije kućne ljubimce. 69 milijuna mačaka živi u američkim domovima [2] gdje su vrlo popularne, dok u cijelom svijetu živi preko 600 milijuna mačaka.[3]

Postoji veliki broj raznih pasmina domaćih mačaka, rasnih i običnih, ali postoje i bezrepe ili bezdlake mačke, zbog mutacije. Naziv domaća mačka koristi se za sve mačke koje manje-više "dobrovoljno" žive u direktnom kontaktu s ljudima i smatra se da su se svojevoljno pripitomile jer su u blizini ljudskih nastambi lako dolazile do plijena (kao što sumiševi). Razlikuju se od divljih mačaka (lakše su građe i manje agresivne) i velikih mačaka (manje su i mogu mjaukati, za razliku od većine velikih mačaka). One su vješti grabljivci i veoma su inteligentne životinje. Neke od njih se mogu naučiti (katkad mogu naučiti i same) pokretati jednostavnije mehanizme, poput kvake na vratima ili ručice na vodokotliću. Mačke komuniciraju glasom (mjaukanjem), predenjem, frktanjem, režanjem i škljocanjem, kao i govorom tijela.[4] Mačke koje žive u grupama koriste kombinaciju glasova i govora tijela za međusobno sporazumijevanje.[5]

Sadržaj

• 1 Klasifikacija
• 2 Osnovna obilježja
  • 2.1 Osjetila
    • 2.1.1 Vid
    • 2.1.2 Sluh
    • 2.1.3 Njuh
    • 2.1.4 Dodir
    • 2.1.5 Okus
  • 2.2 Anatomija mačke
    • 2.2.1 Kostur
    • 2.2.2 Uši
    • 2.2.3 Zubi
    • 2.2.4 Noge
  • 2.3 Metabolizam
  • 2.4 Inteligencija
  • 2.5 Zdravlje
  • 2.6 Prehrana
• 3 Ponašanje
  • 3.1 Igra
  • 3.2 Sporazumijevanje
• 4 Spolna zrelost
  • 4.1 Razmnožavanje
  • 4.2 Mačići
• 5 Mačke u religiji i mitologiji
• 6 Popularnost
• 7 Neke pasmine domaćih mačaka
• 8 Vanjske poveznice
  • 8.1 Fotografije i crteži
  • 8.2 Članci i leksikoni
• 9 Literatura
• 10 Projekti
• 11 Izvori

//

Po mišljenju 2007 (objavljenom u tomu 60, dio 1, Bulletin of Zoological Nomenclature, 31. ožujka 2003. godine)[6] Internacionalne komisije za nomenklaturu životinja "dozvoljena je upotreba 17 različitih imena zasnovanih na divljim vrstama, koja su nastala prije ili istovremeno sa onima zasnovanim na domaćim vrstama", svrstavajući F. silvestris u divlju mačku, a F. silvestris catus za njenu domaću podvrstu (F. catus je još uvijek važeći naziv, ako se domaći oblik mačke računa kao posebna vrsta).

Mačak drijema

Odrasla mačka je od njuške do kraja trupa dugačka prosječno 60 cm, a k tome ima rep koji je kod ženki dug 25,2 cm, a kod mužjaka 26,9 cm cm. U ramenima je visoka 30-35 cm. Može biti teška do 10 kg s tim, da su mužjaci obično veći nego ženke. Poznato je da su neke mačke težile otprilike 23 kilograma zbog "prežderavanja". To ima vrlo negativan utjecaj na mačku. Također, za povoljno utjecanje na svoje zdravlje, osobito ako živi u zatvorenom prostoru, treba povremeno na dan izaći van na vježbanje (igru).

Ženka je obično teška otprilike 4 kg, a mužjak 5,5 kg. Domaće mačke žive oko 15-20 godina, iako su opisani i pojedinačni slučajevi da su doživjele 30 i više godina. Najpoznatija mačka, zvana Puss, živjela je 36 godina, od 1903. do 1939. godine.[7]. Divlje mačke koje žive u urbanoj sredini često žive samo dvije godine ili manje. Divlje mačke u kolonijama mogu živjeti mnogo duže. Najduži zabilježeni vijek divlje mačke iznosi 26 godina. Da bi domaća mačka živjela duže, dobro je da ne izlazi često na dan (najbolje je da van izlazi povremeno), zbog toga što se time smanjuje rizik od ogrebotina u borbi i izloženost bolestima koje mogu zahvatiti domaću mačku. Uobičajeni životni vijek za populaciju mačaka bez ljudske pažnje i njege je različit, ovisno o spolu mačke, tako da životni vijek u mužjaka iznosi 1,4 do 3,2 godine, a u ženki 3,3 do 4,2 godine.

Reflektiranje mačjih očiju

Mačke posjeduju i treći očni kapak, odnosno tanku, prozirnu membranu koja prekriva oči sa strane. Može se vidjeti u trenutku kada mačka otvara oči, kao i kada je pospana ili zadovoljna. Ako je pak mačka neprekidno pokazuje, trebalo bi je odvesti kod veterinara. Boja očiju kod mačaka varira. Najčešće su to zlatna, zelena i narančasta. Plave oči najčešće se povezuju sa sijamskim mačkama, ali se mogu javiti i kod albino mačaka, te kod nekih pasmina dobivenih selekcijom u uzgoju. Ako mačka ima dva plava oka, obično je gluha, a ako su joj oči narančaste nema problema sa sluhom. Mačke kod kojih je jedno oko plavo, a drugo narančasto su obično gluhe na strani na kojoj se nalazi plavo oko.

Ljudi i mačke imaju sličan prag sluha na nižem dijelu ljestvice, ali mačke mogu čuti i zvukove vrlo visoke frekvencije, čak bolje i od pasa. Mačke mogu čuti 2 oktave više od ljudi, i polovinu oktave više od pasa.[8] Sluh im je osjetljiviji od psećeg i tri puta bolji od ljudskog. Kada nešto sluša ona će, zahvaljujući tome što u svakom uhu ima čak 32 mišića, uši usmjeriti u pravcu izvora zvuka, a također može pomjerati uši neovisno jedno od drugog i to naprijed, nazad i ukoso, kako bi otkrile izvor zvuka. Mačke mogu (s greškom do 7,5 cm) odrediti točnu lokaciju zvuka proizvedenog u daljini od jednog metra, što može biti vrlo korisno u lovu.

Mačke imaju mnogo jakih dlačica koje su posebno izražene u četiri reda iznad gornje usne ("brkovi"), po nekoliko na svakom obrazu te, zatim, kao čuperci iznad očiju i čekinje na bradi. Mogu se nalaziti i na zglobovima i slične su onima koje čine trepavice. "Brkovi" (vibrissae) pomažu mački oko navigacije i osjećaja. One mogu otkriti veoma male promjene u zraku koje ukazuju mački na stvari koje ne vidi. Dva gornja reda brkova mogu se pomjerati neovisno od donjih za preciznije mjerenje. Smatra se da se mačka oslanja na svoje brkove kada se nađe u magli. Također joj pomažu da procijeni može li se negdje smjestiti ili povući. Oni su i pokazatelj mačkinog raspoloženja. Kada su okrenuti naprijed znači da je mačka radoznala i prijateljski raspoložena, a kada su opušteni znači da je agresivna ili se brani. U Njemačkoj ljudi smatraju da, ako se mačka čisti ili umiva, da to zapravo najavljuje dolazak skore oluje.[11]

Nacrtani prikaz mačkine lubanje

Među svim životinjama imaju najbolji osjećaj ravnoteže. Kod pada s visine od 2-3 m iz bilo kojeg položaja će se okrenuti nogama prema dolje prije nego ispruženih šapa doskoči na podlogu. Pri tome joj rep služi kao kormilo. Mačka može skočiti samo s manje visine, jer pad s velike visine uvelike joj škodi, a pad s još veće visine je velika opasnost za mačku.

Obična kućna mačka.

Po istraživanju National Geographica od 8. prosinca 2005., mačke ne mogu okusiti slatku hranu zbog greške u genu za recepciju slatkoće.[12] Neki znanstvenici smatraju da je to povezano sa prirodnom prehranom mačke koja je bogata bjelančevinama, iako je najasno je li to uzrok ili posljedica.

Trideset i dva zasebna mišića omogućavaju mački da pokreće uši neovisno jedno od drugog.[14] Većina mačaka ima podignute uši. Za razliku od pasa, spuštene uši su prava rijetkost. Kada je uplašena ili ljuta, mačka uz frktanje i režanje, povija uši unazad. Mačka će također poviti uši unazad i dok se igra, ili kada je zainteresira zvuk koji joj dolazi s leđa.

Mačke imaju visoko specijalizirane i snažne zube i probavni trakt prilagođen probavljanju mesa, npr. predkutnjak i prvi kutnjak zajedno čine par koji ima ulogu sijeći meso. Zubalo mačke obično ima 30 trajnih zubi, a sve dok se ne pojave trajni zubi, mačka ima 26 mliječnih zubi. Mačji jezik posjeduje oštre nabore (papillae) pogodne za struganje mesa s kostiju. Te papillae su u stvari kukice okrenute unazad koje sadrže keratin (od kojeg su također načinjeni čovjekovi nokti i kosa[15]) i pomažu kod čišćenja.

Ispružena mačja pandža.

Mačke, kao i psi, hodaju direktno se oslanjajući na prste, dok kosti njihovih šapa čine manji dio vidljivog dijela noge. Sposobne su za veoma precizan hod, jer direktno osjećaju da je mjesto na kojem se nalazi prednja šapa direktno se podudara s mjestom zadnje šape, što smanjuje šumove i vidljive tragove. Ovo također omogućava siguran korak po neravnim podlogama. Mogu dostići brzinu od 45km/h.

Mačke imaju uvlačive pandže. To je, u stvari, pogrešan naziv, jer u svom normalnom, opuštenom položaju, mačke drže svoje pandže obavijene kožom i krznom oko nožnih prstiju, a to rade kako bi im pandže uvijek bile oštre. Mogu izbaciti pandže na različitu dužinu, ovisno od toga love li, brane li se, penju itd. Po volji mogu izbaciti pandže na samo jednoj ili više šapa. Također, mačke izbacuju kandže i kada hodaju po mekanim površinama (krevetu, tepihu itd.) ili kada ih čovjek drži, obično kada su njihove prednje šape u blizini čovjekovih ramena.

Mačke prikupljaju snagu spavanjem više od većine drugih životinja, naročito dok rastu. Trajanje spavanja za vrijeme dana varira, obično 12–16 sati, a u prosjeku 13–14. Neke mačke mogu spavati čak 20 sati dnevno.

Normalna tjelesna temperatura mačke je između 38 i 39 °C.[18] Mačji puls iznosi između 140 do 220 otkucaja u minuti i obično ovisi od toga koliko je ona uzbuđena. Za mačku koja se odmara normalan puls iznosi između 150 i 180 otkucaja u minutu, gotovo dvostruko više od čovjeka.

Mače perzijske mačke

Mačke imaju veliku sposobnost učenja i sjećanja[19][20][21][22][23][24][25], koje koriste prije svega za informacije koje su im od neke koristi. Tu spadaju prije svega njena najdraža hrana, mjesto na kojem stoji posudica s vodom i mačji toalet, najudobnije mjesto za spavanje i mjesto na kojem stoji njena najmilija igračka. Osim toga, vrlo brzo otkriju kako se trebaju ponašati da čovjeka pridobiju da uradi ono što one žele, pa se tako posebno dobro odazivaju na svoje ime kad je vrijeme obroka. Mačke koje žive na otvorenom dobro se sjećaju granica svog područja, poznatih mačaka koje se pojavljuju na tom području kao i opasnih pasa. Asocijativno sjećanje omogućuje mački da rješava novi problem uspoređujući ga s već doživljenim. Na taj način bez problema razumiju međusobne odnose između pojedinih događaja i reagiraju na nove, do tada nepoznate situacije.

Mačke dolaze na svijet s nizom instinkata, ali neke oblike ponašanja koji se na to nadovezuju moraju sa strpljenjem i trudom naučiti. U to spadaju, na primjer, lov i upotreba mačjeg toaleta. Iza trećeg tjedna starosti mačića, majka im počne donositi lovinu. U početku, mačka samo pred njima pojede već mrtvu lovinu. Kasnije ju donese živu, i pred mačićima ju ubije i ostavi njima da pokušaju jesti. Na kraju, donese živu lovinu i pusti ih da ju hvataju. Ako mačići ne dobiju pouku o takvom načinu lovljenja od svoje majke, ili je majka loš lovac, vjerojatno ni oni nikada neće biti dobri lovci.

Gluha albino mačka

Mačke su poznate po svojoj čistoći, a način njihova čišćenja uključuje lizanje vlastitog krzna. Njihova slina je "sredstvo" za čišćenje, ali ona kod ljudi može izazvati alergiju. U kućnoj prašini katkad se nalaze djelići mačje kože i drugih tvari koje mogu uzrokovati simptome nekih bolesti.[26] Ljudi alergični na mačke i oni koji pate od astme ili slične bolesti dišnog sustava, uglavnom se brzo priviknu na mačku sa kojom žive, dok na ostale i dalje ostaju alergični. Mnoge mačke uživaju čistiti ljude ili druge mačke, često se trljaju o ljude i predmete s kojim su blisko povezane, a tako ostavlja i mirisni trag.[27]

Neke od mačaka povremeno iskašljavaju krznene loptice koje se nagomilaju u njihovim trbusima kao posljedica svakodnevnog čišćenja. Dugodlake mačke su sklonije iskašljavanju krznenih loptica od kratkodlakih. To se može spriječiti posebnom mačjom hranom i lijekovima koji olakšavaju izbacivanje krzna, kao i redovitim češljanjem pomoću četke sa čvrstom dlakom. Mačke na čišćenje troše gotovo istu količinu tekućine kao i na mokrenje.

Kartonska kutija je preporučljiva i za mačke koje povremeno izlaze vani. Ona, međutim, može predstavljati rizik od zaraze toksoplazmozom, bolesti mačaka koja je opasna za trudnice i ljude sa oslabljenim imunitetom, a može se smanjiti rizik od zaraze ako se kartonska kutija redovito čisti. Čak je otprilike 60% ljudi izloženo toksoplazmi[26], no, također, mačke mogu prenositi trakavicu i tineju. Neke mačke mogu se naučiti i korištenju toaleta.

Mače koje je otvorilo oči nakon nekog vremena

Preporučuje se da kućna mačka ima drvo za oštrenje pandži, kako ne bi uništavale namještaj, ali ga neke mačke ne prihvaćaju. Zato se nekim mačkama moraju često skraćivati kandže, ali se pri tom mora paziti na vene koje se nalaze blizu njih.

Zbog svoje male veličine, domaće mačke ne predstavljaju praktično nikakvu opasnost po čovjeka, veći rizik predstavlja zaraza (u rijetkim slučajevima bjesnoća) do koje može doći zbog mačjeg ugriza ili ogrebotine. Postoji potencijalna opasnost da mačka povrijedi čovjeku oči, a kada čovjeka ogrebe negdje po tijelu, može doći do bolesti mačjeg ogreba, što se uglavnom događa pri dodiru s mačićima.[28]

Za svoju veličinu, domaće mačke su veoma efikasne grabežljivice. U lovu na manje kralježnjake, njihova taktika zasjede i prikradanja slična je onoj kod leoparda[29], a po skoku i korištenju pandži kao kod tigrova. Nakon što skoče na životinju koju žele uhvatiti, zariju svoje očnjake u vrat žrtve i prerežu joj kralježnicu, ili je uguše tako što je zadave, odnosno onemoguće joj da zrak dođe u dušnik.

Domaća mačka lovi i hrani se sa oko tisuću različitih vrsta životinja, dok je kod velikih mačaka taj broj manji od sto. Velike mačke, teoretski, mogu također uloviti većinu vrsta kao i domaća, ali to ne čine zbog premalene hranjive vrijednosti tih životinja. Izuzetak je leopard koji često lovi zečeve i druge manje životinje. Domaće mačke vrlo često love i ubijaju ptice, miševe, štakore, i druge manje životinje iz okoline. Neke također love zečeve, glodavce, guštere, žabe, kukce i ribe. Bjelančevine su najvažniji dio njihove prehrane.

Domaće mačke jedu relativno malo povrća. Međutim, uobičajeno je da mačke u svoju prehranu koja se sastoji uglavnom od mesa, povremeno unesu male količine trave ili nekih biljaka, kao što to katkad čine i neki psi. Dok medvjedi obično u svoju prehranu unose voće, bobice, korijenje i med kada mogu, mačke se više vole hraniti prvenstveno sirovim mesom. Mačke imaju genetsku anomaliju koja im onemogućava da osjete slatko[30], što je vjerojatno povezano sa njihovom potrebom za mesom, i gotovo sigurno povezano sa njihovom odbojnošću prema voću i bobicama.

Mačke ponekad žvaču travu, lišće ili kućne biljke kako bi uklonile bolove u trbuhu. Ipak, neke od kućnih biljaka su štetne za njih i mogu uzrokovati različite bolesti i poremećaje. Npr. uskršnji ljiljan može dovesti do oštećenja bubrega, što je vrlo opasno za život mačke, jer najčešće izazove smrt. Neke mačke obožavaju mačju travu. Iako ju uglavnom ne jedu, često će se valjati po njoj, grepsti je ili žvakati. Efekt koji mačja trava ima na njih je obično kratak i traje samo nekoliko minuta, da bi se nakon 1 ili 2 sata ponovno javio. Još nekoliko biljaka ima ovakav efekt na mačke, ali manjeg intenziteta. Mačke mogu biti izbirljive u prehrani. To se događa kada vomeronasal postane osjetljiv na određenu vrstu hrane, ili ukoliko ju vlasnik previše razmazi, tako da će mačka odbiti bilo koju vrstu hrane koju nije očekivala. Mnoge mačke vole "ljudsku hranu", poput kruha, pomfrita, pizze, juhe od rajčice, palačinki, maslina i dr.

Staro mišljenje da su mačke samotnjaci je davno opovrgnuto. Među njima, kao i kod svih drugih, ima samotnjaka, ali su mačke po prirodi ipak druželjubive. Ako se promatra veće populacije mačaka, kao na pr. na nekim seoskim domaćinstvima ili u nekim velikim gradovima, kao, recimo, ispred Koloseja u Rimu pada u oči niz socijalnih interakcija između pojedinih životinja. Tako nešto bi kod tipičnih samotnjaka, kao što je npr. tigar bilo sasvim isključeno.

Mačke su, nasuprot tome, izraziti individualisti. One same određuju gdje i u čijem društvu će provoditi svoje vrijeme, i vrlo teško im se može nešto nametnuti. Na selu, doduše, često se udružuju u manje grupe koje podsjećaju na lavlji čopor. Takvi mačji čopori sastoje se od nekoliko ženki koje su u međusobnom srodstvu, njihovih starijih i mlađih mačića i jednim ili dva mužjaka. Dok se mužjaci, kad dosegnu spolnu zrelost, uglavnom raziđu, žensko potomstvo ostaje uz majku na njenom teritoriju i povećavaju grupu.

Domaće mačke, posebno mačići, vole igru. Igrom mačići se uče lovu i ubijanju malih sisavaca i ptica.[31] Domaće mačke, naročito mačići, obožavaju igrati klupkom. Mnoge mačke ne mogu odoljeti klupku koji se njiše ili valja po podu. Ta nepopravljiva ljubav prema klupku je često prikazana u crtanim filmovima ili na fotografijama, koji prikazuju mače koje se igra sa klupkom. Ova sklonost je vjerojatno povezana sa njihovim lovačkim instinktom. Ako mačka proguta klupko to može dovesti do bolesti, pa čak i smrti. Zbog toga neki ljudi u igri sa mačkom koriste laser s crvenom točkom, ali se mnogi protive ovome zbog opasnosti po oči mačke, a još više zbog gubitka zadovoljstva zbog uspješnog hvatanja objekta.

Prikaz mačkinog organizma (mužjak)

U neposrednom kontaktu signaliziraju svoje emocionalno stanje držanjem i pokretima cijelog tijela i repa. Pritom, određenu ulogu ima i način kako drže uši kao i sužavanje i širenje zjenica.

Puno se toga može o raspoloženju mačke zaključiti po načinu kako drže rep. Ako ne žele skrenuti pažnju na sebe, drže se neutralno, rep sasvim usprave i izbjegavaju pogled prisutnih. Jako savijen vršak uspravnog repa znači prijazan pozdrav ili ponekad unaprijed radovanje nečemu što očekuju od čovjeka. Podignut rep s lagano savijenim vrškom znači radost, zadovoljstvo ili napetost. Nakostriješen rep znak je prijetnje i agresivnosti, dok mahanje repom odražava nesigurnost i neodlučnost, a ne, kako se još i danas zna misliti, ljutnju.

Ako su dovoljno blizu, mačke koriste i zvučne signale kako bi naglasile govor tijela. Frktanjem i režanjem izražavaju strah i agresivnost, dok glasom koji podsjeća na gugutanje goluba dozivaju mačiće.

Mijaukanje je najtipičniji zvuk koji mačka koristi. On isto može imati različita značenja, ovisno o načinu i situaciji u kojoj se mačka njime koristi. Mačke koje nisu udomaćene izbjegavaju mijaukanje da ne bi time skrenule pažnju mogućih neprijatelja na sebe.

Još jedan zvuk je izrazito svojstven mačkama i najčešće je znak ugode i zadovoljstva. To je "predenje". Predenjem, trljanjem uz tijelo i visoko dignutim ravnim repom mačke u pravilu šalju signale pomirljivosti i izražavaju želju da otklone nečiju agresivnost. Međutim, mačke predu i kada ih nešto boli kako bi time same sebe malo utješile. Npr., neke mačke intenzivno i glasno predu za vrijeme koćenja mladunaca.

I mužjaci i ženke spolno sazrijevaju između šestog i osmog mjeseca života, ali pun tjelesni razvoj završavaju i jedni i drugi tek nekoliko mjeseci kasnije. Taj razvoj kod većine rasnih mačaka traje i nekoliko mjeseci duže. Sa spolnom zrelošću počinju se uočavati i razlike u tjelesnoj građi između mužjaka i ženki. Mužjaci su krupnije građe, imaju snažniji vrat a zbog masnih jastučića na obrazima imaju i veću glavu. Ženke su obično vitkije i imaju usku, trokutastu glavu.

Osim fizičkih razlika, mužjaci i ženke se i različito ponašaju. Mužjaci su teritorijalne životinje i područje koje smatraju svojim obilježavaju štrcanjem mokraće i trljanjem o predmete na mjestima koja najčešće posjećuju. Na uljeze reagiraju prijetećim ponašanjem i izraženo agresivno. Za razliku od ženki, skloni su skitnji i izbivaju često danima, u potrazi za ženkama koje se upravo tjeraju ili u lovu.

Mačka sa mačićima. Moguće je da nisu svim mačićima isti očevi, jer ženka tokom parenja oslobađa samo jedno jajašce. Hranjenje tri dana starog mačića.

Mačke koje izlaze na otvoreno dozivaju više mužjaka s jedne strane mirisnom porukom da se tjeraju sadržanom u mokraći, a s druge strane vrlo bučnim glasanjem koje nalikuje na plač malog djeteta. Kad se mužjaci okupe, u prvoj fazi ih mačka drži na odstojanju frktanjem, puhanjem i udarcima šapom, što iskusan mačak u pravilu uspijeva izbjeći. Ženka se zatim povlači na sigurnu udaljenost, dok mužjaci zastrašuju jedan drugog pogledima, kostriješenjem i glasnim urlanjem. Obilaze jedan oko drugog i procjenjuju se. Ako se ni jedan ne povuče na vrijeme priznajući time da je slabiji, iz tog se susreta može razviti prava bitka iz koje mužjaci izlaze puni ogrebotina i ugriza. Pravo na parenje dobiva mačak koji iz tih okršaja izađe kao pobjednik. Smrtnost nekastriranih mužjaka je značajno veća nego kastriranih jer oni u potrazi za ženkama koje se tjeraju prelaze velike udaljenosti (nerijetko u radijusu i preko 3 km) kao i zbog posljedica opisanih bitaka za ženku.

Šest tjedana staro mače.

U prvom okotu jedne mačke leglo ima najčešće 2-3 mačića. Događa se, da se mačka s prvim okotom ne snađe i ne pokaže nikakvo zanimanje za svoje potomstvo. Ako se okoti na otvorenom, jednostavno ih ostavi, a mačići uginu. Kod kasnijih okota broj mačića se povećava i može narasti i do 7. Kako mačka ima samo 6 dojki, najslabiji, koji se ne uspije izboriti za svoju dojku, obično ugine, osim ako se čovjek ne umiješa i dohranjuje ga. Mače staro nekoliko sati može stati na čovjekov dlan, a mijaukanje kod mačića obično se javlja u ranoj dobi.

Egipatska skulptura u Louvreu.

Povezanost ljudi i mačaka dovela je do njenog pojavljivanja u mitologiji i legendama više kultura, uključujući drevnu egipatsku, kinesku i nordijsku. U egipatskoj mitologiji postojala je božica Bast, koja je, inače, bila božica u obliku domaće mačke, ali kad bi bila bijesna, pretvorila bi se u ratobornu lavicu Sekhmet. Mačka je za Egipćane bila sveta životinja koju su, kad bi mačka uginula, mumificirali.

Dok su u srednjem vijeku u Europi mačke ubijane zbog sumnje da su povezane sa Sotonom, u islamskim državama ih se poštovalo zbog redovitog održavanja čistoće. Mačke su, zapravo, jedine životinje kojima je dopušten ulazak u džamiju. Prorok Muhammed je toliko volio svoju mačku Muezzu, da je jednom prilikom, kako ne bi probudio ljubimicu koja je spavala na rukavu njegove košulje, odrezao rukav i otišao na molitvu. Često je držao govor gladeći mačku u krilu. Nekoliko papa je posjedovalo mačke a među njima je i papa Benedikt XVI.. U Japanu, bijela mačka Maneki smatra se simbolom sreće, a zbog toga se naziva Sretna mačka, te se čak koristi kao "kasica" za prikupljanje novca.

Detaljniji članak o temi: Domaća mačka u popularnoj kulturi

Neke poznatije pasmine mačaka su:

• Europska kratkodlaka mačka
• Ragdoll mačka
• Foldeks mačka
• Ruska plava mačka
• Sijamska mačka
• Perzijska mačka

• (engl.)

• (engl.)
• (njem.)

• Ronald M. Nowak: Walker’s Mammals of the World. 6. Auflage. Johns Hopkins University Press, Baltimore 1999., ISBN 0-8018-5789-9
• Desmond Morris, Catwatching, Heyne-Verlag 2000., 3-4531-7259-0
• Marian C. Horzinek, Vera Schmidt i Hans Lutz, Krankheiten der Katze, Enke Verlag, 2005., ISBN 3-8304-1049-2.
• Gloria Stephens: Katzen, Eurobooks Germany 2001., ISBN 3-85049-588-4
• Pam Johnson: Katzenpsychologie, Franckh-Kosmos, 1999., ISBN 3-4400-7507-9.
• Frédéric Vitoux, de la Academia Francesa - Dictionnaire amoureux des Chats. Plon/Fayard. París, 2008. ISBN 978-2-259-20686-0.
• Pollard, M.: Encyklopédia mačky, 2004., ISBN 8071458511
• Aleksandra Konarska-Szubska, Koty, Varšava 1981., 1986., ISBN 83-09-00219-X

U nalazi se još gradiva na temu: imaju podatke o: Pogledajte rječničku natuknicu u Wječniku, slobodnom rječniku. Na stranicama postoji zbirka osobnih ili citata o temi:

↑ Driscoll, Carlos A. et al (2007-07-27). "The Near Eastern Origin of Cat Domestication". Science 1: e3. doi:10.1126/science.1139518. . Postavljeno 2008-04-02.

↑ AVMA Survey Confirms Cat's Status as Top Dog]

↑

↑ . Channel3000.com. Preuzeto 2006-06-14.

↑ . Channel3000.com. Preuzeto 14. lipnja, 2006.

↑ ICZN (March 31 2003). . Bulletin of Zoological Nomenclature 60 (1). Preuzeto July 13 2006.

↑ Gordana Vukelić, Nenad Jurković, Iva Vili i Goran Stančić, Dječji klub, ARENA d.d., Zagreb, rujan 2006., ISSN 1330-1349.

↑

↑ . About.com. Preuzeto 2006-11-29.

↑ Vojmil Žic, s. Valerija Kovač i Verica Blažinić, Mak, Nadbiskupski duhovni stol, Zagreb, svibanj 2008., ISSN 1331-2731

↑ Grupa autora, prijevod: Lucija Šimić i Katarina Perković, Mora i oceani 1. dio, hrv. izdanje Europapress holding d.o.o., 2007., ISBN 978-953-300-018-3

↑ -{Xia Li et al. Pseudogenization of a Sweet-Receptor Gene Accounts for Cats' Indifference toward Sugar. PLOS Genetics; 2005;1;1:}- Datum pristupa: 08. studeni 2006.

↑ . Preuzeto 2006-12-12.

↑ . Preuzeto August 15, 2005.</

↑ Iz. tekst. Cathy Franco, priredila Émilie Beaumont, prijevod Blanka Pašagić Body (Tijelo), za RH i BiH izdanje NAŠA DJECA d.o.o. Zagreb ISBN 953-171-547-5

↑ Animal Doctor (July 9 2002). "Dear Dr. Fox". The Washington Post, p. C10.

↑ * Ring, Ken and Romhany, Paul (August 1 1999). Pawmistry: How to Read Your Cat's Paws. Ten Speed Press (Berkeley, California), p. 10. ISBN 1-58008-111-8

↑ . Preuzeto August 8, 2005.

↑ Rosenkilde, Carl E, and Ivan Divac. "Discrimination of Time Intervals in Cats" Acta Neurobiologiae Experimentalis 36 (1976): 311- 317.

↑ Davis, Joel L, and Robert A Jensen. "The Development of Passive and Active Avoidance Learning in the Cat" Developmental Psychobiology 9 (1976): 175 - 179.

↑ Doré, François Y. "Search Behaviour of Cats (Felis catus) in an Invisible Displacement Test: Cognition and Experience" Canadian Journal of Psychology 44 (1990): 359 - 370.

↑ Dumas, Claude. "Object Permanence in Cats (Felis catus): An Ecological Approach to the Study of Invisible Displacements" Journal of Comparative Psychology 106 (1992): 404 - 410.

↑ Dumas, Claude, and François Y Doré. "Cognitive Development in Kittens (Felis catus): An Observational Study of Object Permanence and Sensorimotor Intelligence" Journal of Comparative Psychology 105 (1991): 357 - 365.

↑ Fiset, Sylvain, and François Y Doré. "Spatial Encoding in Domestic Cats (Felis catus)" Journal of Experimental Psychology: Animal Behaviour Processes 22 (1996): 420 - 437.

↑ Heishman, Miriam, Mindy Conant and Robert Pasnak. "Human Analog Tests of the Sixth Stage of Object Permanence" Perceptual and Motor Skills 80 (1995): 1059 - 68.

↑ 26,0 26,1 Grupa autora, prijevod Tomislav Šostar, Strengthen Your Immune System (Ojačajte svoj imunosni sustav), 2001. Reader's Digest VÝBĚR s.r.o Prag, hrv.izdanje Mozaik knjiga, Zagreb, 2006.

↑ Iz. tekst Emmanuelle Paroissien, priredila Émilie Beaumont, prijevod Blanka Pašagić, Animals (Životinje), za RH i BiH izdanje NAŠA DJECA d.o.o. Zagreb, ISBN 953-171-500-9

↑ Bolest mačjeg ogreba

↑ . Drs. Foster & Smith, Inc.. Dr. Holly Nash, DVM, MS.

↑ . Preuzeto August 8, 2005.

↑ Poirier FE, Hussey LK (1982). . Anthropology & Education Quarterly 13 (2): 133–148.

↑

Back to CottageBuddy Home Page

©2006 CottageBuddy